Eh, da imamo vremenski stroj… Pa da smo u davne dane otišli i ugradili bar jedan kamen u Kamenita vrata i utvrde Gradeca, kako je Zlatnom bulom naloženo, bježali pred požarima na Gradecu i Kaptolu i nakon čuda neoštećene slike Majke Božje s udovicom Modlar dali sagraditi zavjetnu kapelicu, a u najstarijoj zagrebačkoj apoteci Danteovog praunuka ljekarnika pitali za savjet i lijek. Da nam je bilo vidjeti dolazak isusovaca u Zagreb, obrazovati se kod tih vrsnih učitelja, gledati kako raste samostan i barokna crkva sv. Katarine, biti među 290 učenika upisanih u prvu zagrebačku gimnaziju i sudjelovati u korištenju i obogaćivanju riznice znanja – knjižnice. Mogli bismo zakovati križna ojačanja na kulu Lotrščak, graditi Popov toranj i kulu za obranu od Turaka na palači Magdalenić-Drašković-Jelačić i uzimati vodu s najstarijeg gornjogradskog bunara u Demetrovoj. No, danas smo ipak u mašti putujući kroz povijest Gornjeg grada dostojno obilježili Dan Grada Zagreba i blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice Zagreba. Mnoge građevine prekrivene su sanacijskim pokrovima, oštećene možda nešto manje nego što je to bilo u Velikom potresu davne 1880. godine, a mi se nadamo da će naš grad uskoro opet zasjati novim starim sjajem. A stali smo danas i uz književne velikane ovjekovječene u Zagrebu i Dubrovniku, uz Šenou, Marulića, Matoša, Kovačića, Preradovića, Zagorku, Ujevića i Držića.
Pitamo se danas o svevremenosti i identificiramo se s prikazanim likovima Meštrovićevog Zdenca života. Svatko od nas je u jednom trenutku jedan od njih bio, ili će biti. I Lenucijeva potkova težinom svojih velebnih zdanja i institucija povezuje povijest, sadašnjost i budućnost grada, mnoge sudbine malih, velikih i srednjih ljudi… Jer i za Zagreb vrijedi: grad, to ste vi. A sve je zajedno ovjekovječeno među ostalim pisanim blagom koje je putovalo od današnje Gornjogradske gimnazije gdje su ga prvo davnih dana prikupljali isusovci, preko zgrade Rektorata i stare Sveučilišne knjižnice (današnjeg Hrvatskog državnog arhiva), do najnovije Sveučilišne nacionalne knjižnice. Mnogi su bilježili i maštali, a izdavači na razne načine pridonosili dokumentiranju života grada. A mi smo danas gostujući u Školskoj knjizi preuzeli i uloge autora rukopisa, lektora, korektora, ilustratora, fotografa, umjetničkog direktora, prelamača i marketinških stručnjaka, te pod palicom prave urednice jedan fiktivni rukopis od prijedloga doveli do tiska i prodaje. Jednoga dana ćemo to možda stvarno i učiniti.
Posebno zahvaljujemo gđi. Miroslavi Vučić, prof., urednici za književnost i lektirna izdanja, koja nas je uvela u svijet visokokvalitetnog izdavaštva i provela kroz izdavački proces i gđi. Katarini Ivanjek, prof. koja nam je posjet Školskoj knjizi omogućila i dogovorila.
