PKG je više od škole

ISKUSTVO, TRADICIJA, INOVACIJA od 1996.

Proboj iz Jasenovca

Na današnji dan prije 77 godina, 22. travnja 1945. godine otpočeo je pokušaj bijega veće skupine zatočenika koncentracijskog logora Jasenovac, najstrašnijeg od nekoliko logora za uništavanje na području marionetske kvislinške tvorevine pretenciozno nazvane Nezavisna država Hrvatska. Jasenovac je, u stvari bio niz od nekoliko logora u kojima je izvođen genocid ponajprije nad Srbima te Židovima i Romima, ali tamo su zatvarani i pogubljivani i članovi Komunističke partije kao i svi potencijalni protivnici ustaškog režima.

Kad je početkom 1945. postalo bjelodano da je rat izgubljen ustaška se vlast, plašeći se poslijeratnih sankcija, poželjela riješiti dokaza o masovnim ubojstvima. Uništavanje logora otpočelo je po nalogu Vjekoslava Maksa Luburića, koji je došavši u Jasenovac 19. travnja naložio da „logora za tri dana više ne smije biti“. Ustaše su počeli demontažu i uništavanje logorskih instalacija te smaknuća preostalih logoraša po grupama. Uništavanje dokaza o zvjerstvima otpočelo je, doduše, i prije sâmog naloga o uništenju logora. Već početkom travnja zatočenicima tzv. „stalnog sastava“ naređeno je da počnu iskopavati i na lomačama spaljivati leševe te kamuflirati masovne grobnice.

Vidjevši što se dešava, preživjeli su logoraši shvatili da je došao red i na njih. Ante Bakotić, komunist iz Sinja, tijekom noći okupio je na brzu ruku grupu od desetak logoraša koji su zaključili da im preostaje samo očajnički potez napada na stražu i pokušaj proboja. Vremena za bolju organizaciju bijega i onako nije bilo.

Proboj je zakazan za 10 sati ujutro u nedjelju 22. travnja. U proboju koji je iznenadio ustaše sudjelovalo je oko 600 zatočenika. Ustaše su bilo toliko zbunjeni da nisu stigli zatvoriti jugoistočna vrata, ali su se ipak brzo snašli i iz bunkera otvorili vatru strojnicama po logorašima, pred kojima je bilo oko 150 metara brisanog prostora bez ikakve mogućnosti zaklona do izlaska iz logora. Pretpostavlja se da je nešto više od dvjesto bjegunaca uspjelo pobjeći. Ali dio njih stradao je izvan logorske žice, neki su ubijeni kasnije u potrazi koju su ustaše organizirali, a tek se manji dio uspio spasiti. Neki od njih čak su uspjeli preplivati Savu i tako sačuvati život.

U Jasenovcu III nakon proboja ostalo je još oko 460 logoraša koji iz raznih razloga nisu sudjelovali u bijegu. Većinu su ih iz bijesa pobili ustaše još istoga dana. Nije poznato koliko ih se uspjelo sakriti u logoru, ali i oni su stradali dok su ustaše minirali i palili preostale logorske nastambe. Od skrivenih u logoru uspjelo se spasiti samo osam ljudi. Neizbježno je bilo da pri pokušaju bijega mnogi od logoraša poginu. Ustaške straže bile su brojne i dobro naoružane. Zatočenici nisu imali ni oružja niti ikakva borbenog iskustva, a nije bilo ni vremena ili organizacije koja bi bijeg uspješnije organizirala. Proboj logoraša iz Jasenovca III bio je stoga herojski čin.

Podijeli

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on email