Pobjeda u ratu, očito je, izmiče Putinu.
Evo u čemu je bit problema: Rusija se oslanja na ratnu taktiku iz sovjetske ere s jednostavnom formulom – ostanite izvan dometa neprijatelja, bombardirajte ih i razbijte, a zatim pošaljite pješaštvo da počisti.
Ali sad se taj plan izjalovio naprosto jer su se okolnosti u kojima se vode bitke promijenile.
Javelini i dronovi i dalje su važni, ali sada smo u topničkoj bitki u istočnoj Ukrajini. SAD su poslale protutopničke radare koji prate nadolazeće topovske granate. Svaki put kad Rusija puca, ti radari obrnutim inženjeringom mijenjaju putanju nadolazećeg projektila, pokazuju na kartu i kao da govore: “Ciljajte ovdje.“ Ukrajinci uparuju te obavještajne podatke s američkim haubicama koje imaju domet od 30 kilometara. Njemačka je također poslala 7 topova PZH 2000s, koji su najmoćnije cijevno topništvo na svijetu, s dometom od 40 kilometara i koje mogu gađati neprijateljske položaje ostajući daleko izvan dohvata ruskog topništva.
Ne manje važno, Rusi su na neprijateljskom teritoriju. Svaki put kad se pokušaju pomaknuti, izloženi su zasjedama. Građani koji su blizu ratnih operacija dostavljaju obavještajne podatke ukrajinskim oružanim snagama. Osim toga, ruska oprema se premješta mnogo sporije od ukrajinske. Ruske snage kreću se poput pretovarene i neusklađene teglenice. Što je još gore, Rusija ne može podržati svoje snage zračnom potporom jer Ukrajina raspolaže sa zavidnom količinom protuzračnog naoružanja. Svakim danom sve više oružja stiže na njezin teritorij i Ukrajina uzvraća udarac.
Zapadnjačke haubice mogu se brzo napuniti i prilagoditi paljbu. Ispaljuju granatu koja je precizna u krugu od 9 metara s udaljenosti od 19 kilometara, a njezina eksplozija ima polumjer ubijanja od 50 metara (radijus ubijanja znači da će 50% ljudi u tom radijusu biti ubijeno). Također se mogu brzo premjestiti prije nego što neprijatelj može napuniti oružje i ponovno ispaliti granatu. SAD su poslale 90 haubica uz 72 transportne jedinice kako bi ih se brzo premjestilo. Nekoliko ukrajinskih odreda već je odletjelo u SAD i obučeno je na ovoj opremi, a sada obučavaju svoje kolege koristeći haubice na terenu. Kad topovi stignu u Ukrajinu, spremni su za uporabu praktično iz kutije.
Ruski problem(i) ili priča o dvije logistike
Ono što je nevjerojatno jest koliko brzo SAD isporučuje sustave oružja, teško topništvo i ratne zalihe u Ukrajinu. Zbog toga ruska logistika izgleda amaterski. Rusko mobilno topništvo troši nevjerojatnu količinu goriva samo da bi dostavili ogroman broj granata potrebnih na bojišnici. Za usporedbu, SAD su također poslale 180.000 topovskih granata (jedna teži 43 kg).
Ukrajinsko topništvo sad gađa ruske opskrbne rute s nemilosrdnom točnošću, kilometrima izvan ruskog topovskog dometa. To je dio onoga što koči napore Rusije.
Savezničke obavještajne službe i satelitske snimke donose živopisnu sliku neprijateljskih kretanja u Ukrajini, ali također i u Rusiji. U mnogim slučajevima, ruske snage ni ne znaju što ih je pogodilo. Ukrajina također napada neprijateljsku opskrbu gorivom neposredno preko ruske granice (iako se Ukrajinci suzdržavaju od izravnog priznanja). U Rusiji je također došlo do niza tajanstvenih požara, vjerojatno zbog sabotaže.
Ruse razbijaju na istoku
Ukrajina vraća teritorij, potiskujući u posljednjih tjedan dana Ruse 40 km dublje u regiju Harkiv Svaki manji dobitak koji Rusija eventualno postiže uz visoku cijenu uspijeva jednostavno zato što Ukrajina preusmjerava snage s većom preciznošću, vršeći pritisak na promišljen i strateški način. Pokušaji Rusije da se probije prema Odesi zastali su kod Nikolajeva. Ruska želja za stvaranjem kopnenog mosta od Krima do Moldavije osuđena je na propast. Zašto?
Potrebni su dobri promatrači sprijeda (uključujući dronove i druge obavještajne podatke) da bi se napredovalo na obrambenim pozicijama, precizno gađalo i krenulo naprijed. To je važno jer većina topničkih bitaka koristi taktiku “pucaj i juri”. Kad pucate na neprijatelja, možete pretpostaviti da će neprijatelj otprilike znati gdje se nalazite i uzvratiti vatru. Agilnost je bitna. Ukrajina ju ima. Rusija nema.
U topničkoj bitki pobjeđuje onaj tko najbrže i s najvećom preciznošću pronađe i uništi neprijateljsko topništvo. K tome, topništvo je posebno osjetljivo na napade iz zasjede NLWA-ovima i javelinima. Poput tenkova, topništvo nije dizajnirano da se bori samostalno, a Rusija je jako loše zaštitila svoju opremu.
Konačni problem
Pješačka borba je intimna i smrtonosna. Ako vaši vojnici nisu motivirani i moral je pao, morat ćete upotrijebiti bičeve da ih pomaknete naprijed. Ruski gubitci su katastrofalni. Sedam (a možda i 10) generala ubijeno je jer su bili na prednjim položajima pokušavajući motivirati vojnike. Čuli smo višestruke telefonske pozive ruskih vojnika koji su se žalili na moral, a vidjeli smo i snimke gdje ruski građani pale regrutne centre kako bi izbjegli regrutaciju.
Prednosti Rusije pretvorile su se u njene slabosti. Sada se suočavaju s boljom verzijom sebe na istoku Ukrajine. Ukrajinsko ih topništvo nadmašuje. Dronovi-kamikaze padaju s neba po volji.
Ako se vaši ljudi ne žele boriti u pješačkoj borbi, a ne možete pobijediti u borbi na daljinu, što vam preostaje? Prijetiti nuklearnim udarima. Ne prijeti se nuklearnim napadima kad se pobjeđuje u ratu. Svakim danom Ukrajina dobiva sve više opreme, obuke, obavještajnih podataka i sredstava za borbu protiv Rusije.
Sve ostalo samo je pitanje vremena.
mr.sc. Vladimir Posavec, profesor Povijesti u PKG-u